Oštećenje sluha razlikuje se od oštećenja vida.
Kao i oštećenje vida, tako je i oštećenje sluha povezano sa starenjem. Konačno, oštećenje vida postepeno vodi ka otežanom čitanju, jer slova postaju manja, ali kod oštećenja sluha je drugačije. Teže je čuti određene slogove i zvuke. Na primer, konsonanti kao što su F, S ili T lakše nadjačaju glasniji i jači samoglasnici kao što su A, O i U.
Oštećenje sluha može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi i iz brojnih razloga. Ali, uopšteno, postoje 3 vrste oštećenja sluha:
1. Konduktivno,
2. Senzurineuralno,
3. Miješovito
Najčešći uzroci oštećenja sluha su starenje i izloženost buci.
Takođe, uzroci su i:
Oštećenje sluha može biti posljedica različitih bolesti kao npr. upale uva i sl. Međutim, u današnje vreme oštećenje sluha nastaje sve češće kao posljedica izloženosti prevelikoj buci, a ukoliko je izloženost buci svakodnevna i traje po nekoliko sati može doći do oštećenja sluha koje je trajno i više se ne može popraviti nikakvim lijekovima. Naročito je opasan rad u bučnim fabrikama, rad s bučnim alatima i strojevima… U svim tim slučajevima treba se zaštititi nošenjem ”slušalica” (antifona) protiv buke i/ili stavljanjem zaštitnih čepića u uši. Postoje i svakodnevne štetne navike: preglasno i često slušanje muzike, dugotrajne vožnje motorom, prečesto i dugotrajno uzimanje nekih antibiotika kao i konzumiranje duvana i alkohola.
Činjenica je da jedna od 6 osoba starosti preko 50 godina, ima poteškoća sa sluhom i zahtjeva pomoć u pojačavanju zvukova. Oštećenje sluha ide od lakšeg, ka srednje teškom, ozbiljnom i dubokom oštećenju. Lakše oštećenje sluha smanjuje našu mogućnost u razumijevanju govora, dok kod dubokog oštećenja sluha razumijevanje govora uopšte nije moguće. Bez obzira na stepen oštećenja, mnoge tipove zvukova je veoma teško, pa i nemoguće čuti – zvukovi kao što je poj ptica, tihi glasovi, aparati kao što je telefon.